U posjeti kod Ráchel Smékalove

Kuća u kojoj je ova obitelj pronašla svoj dom stoji u samom srcu Praga još od 13. stoljeća te je jedna od najstarijih izvornih stambenih zgrada na području Vyšehrada. Prije nego što su se Ráchel i njezina obitelj uselili, stan je prošao potpunu renovaciju koja se od prvotno planiranih nekoliko mjeseci produžila na gotovo godinu dana.

„Izvorni raspored prostora uopće nam ne bi odgovarao, no zahvaljujući renovaciji uspjeli smo ostvariti sve svoje želje o tome kako bi naš dom trebao izgledati i kako se u njemu željeli osjećati.“

Tijekom renovacije Ráchel je posebno važno bilo osigurati dovoljno prostora za pohranu, ali i ukloniti hodnike kako bi se dobilo što više prostorija te prostran zajednički dnevni prostor s otvorenim dnevnim boravkom i blagovaonicom. Cijeli interijer djeluje kao jedna velika, otvorena cjelina kroz koju se može slobodno kretati. Prostor je dobio osjećaj prozračnosti i savršeno odgovara potrebama cijele obitelji.

Stan je ispunjen prepoznatljivim komadima koji odražavaju suvremenu češku dizajnersku scenu, ali i Ráchelina putovanja, s kojih povremeno donese nešto novo. Zidovi djeluju gotovo kao da ste se našli u galeriji, ukrašeni djelima suvremenih umjetnika koje Ráchel poznaje osobno ili ih je upoznala kroz svoj profesionalni rad.

„Mislim da namještaj koji pronalazi put do mene puno govori o tome tko sam.“

Ništa u ovom domu nije slučajno niti služi samo kao dekoracija. Svaki predmet nosi svoju priču, a Ráchel će vam rado ispričati kako je pronašao svoje mjesto u njezinu domu.

Interijer je nastajao postupno, od predmeta koji su tijekom godina ulazili u Ráchelin život. Sama kaže da osjeti posebnu povezanost s određenim komadom namještaja kada joj se nađe na putu, upravo zato često otkriva lijepe predmete po iznenađujuće pristupačnim cijenama.

„Naš je interijer sastavljen poput mozaika stvari koje su mi tijekom godina dolazile u život. Za razliku od interijera mojih klijenata, koje stvaramo od početka, pravim mozaik predmeta koji su sa mnom putovali iz stana u stan. Jednostavno sam kolekcionarka,“ kaže Ráchel.

U usporedbi s prethodnim domom, Ráchel se najviše veselila upravo dvjema kupaonicama. U šali kaže da je s dvojicom sinova i suprugom kod kuće u manjini, pa je jednu kupaonicu odlučila urediti samo za sebe - kao nježan, ženstven prostor u kojem može imati svoj mir.

Danas je doživljava kao svoje malo utočište, mjesto na kojem može predahnuti i nakratko se isključiti od svega. Često si tijekom dana priušti kupku, koju smatra svojim svakodnevnim ritualom opuštanja. „Nekima je pauza za ručak predah tijekom dana. Meni je to kupka“, kaže uz osmijeh.

Prilikom uređenja željela je stvoriti prostor koji odiše nježnošću i ženstvenošću, uz dozu vintage i antiknog šarma. Atmosferu upotpunjuju detalji poput držača za ručnike u obliku labuda, talijanskih Murano lampi i zaobljenih linija koje kupaonici daju osjećaj topline, mekoće i ugode.

Obnova je u početku trebala biti jednostavna - doći, srušiti jedan zid, okrečiti stan, urediti podove i useliti. Stvarnost je bila sasvim drugačija. Ráchel je osam mjeseci gotovo svakodnevno provodila na gradilištu, okružena prašinom i neprestanim kaosom - i sve to uz dvoje male djece.

Kad danas pogleda unatrag, kaže da je to potpuno u skladu s njezinim karakterom. Često nešto najprije zamisli i idealizira, a tek onda se suoči sa stvarnošću. No jednom kad nešto odluči, nema povratka - preostaje samo dovesti sve do kraja.

„U idealnom bih slučaju spojila maštu i praktičnost. Voljela bih osmisliti puno ugradbenih elemenata, ormara i prostora za pohranu. Stvoriti neka skrivena rješenja ili potpuno drukčije urediti kuhinju. No, kao što kažem, trenutačno to nije moguće. Zato za sada sve ostaje uglavnom na razini mašte.“

Jedan od trikova koji Ráchel preporučuje svojim klijentima za stvaranje dojma prostranosti jest razmišljanje o dubini prostora. To se, prema njezinim riječima, može postići ponavljanjem određenih elemenata koji vizualno povezuju interijer i daju mu veću skladnost. Primjerice, to može biti prugasta fotelja u jednoj prostoriji i prugasta tapeta u drugoj.

„Kod nas tu ulogu ima stropna rasvjeta. Kada pogledate prema gore, vidite kako se cijeli prostor povezuje kroz rasvjetu i djeluje kao skladna cjelina. Krećete se iz jedne prostorije u drugu, pa u sljedeću, sve do samog kraja. Kao da je sve međusobno povezano i prirodno se nadovezuje jedno na drugo“, objašnjava Ráchel.

Ráchel je od samog početka bilo važno stvoriti siguran i stabilan dom za svoju djecu - mjesto koje će doista osjećati svojim. I sama je odrasla u domu u kojem se osjećala sigurno, pa je željela da i njezina djeca imaju isti osjećaj. Da jednog dana mogu reći: ovo je naš dom, ovdje smo odrastali s mamom i tatom.

„Moja je motivacija bila stvoriti dom za našu djecu u kojem će se zaista osjećati kao kod kuće.“

Iako je stan danas ispunjen životom i radošću, Ráchel i dalje vidi prostor za promjene.

„Sada čekam dan kada ćemo napokon napraviti nešto doista lijepo i potpuno novo u kuhinji. Trenutačno imamo privremeno rješenje sastavljeno od rabljenog namještaja. Možda ćemo ipak pričekati dok djeca ne prestanu igrati nogomet po stanu i gađati se strelicama“, smije se Ráchel.

I sadašnja je sofa kupljena rabljena, a Ráchel je smatra praktičnim, privremenim rješenjem. Uz malu djecu dobro zna koliko sofa u obiteljskom domu može nastradati. U šali kaže da ne može zamisliti da kod kuće ima kultnu Togo sofu brenda Ligne Roset ili svoju omiljenu Sorianu, a zatim ih prekriva dekama zbog djece. Zato su za sada odabrali praktičnije rješenje koje odgovara njihovu trenutačnom životnom stilu.

„Jako smo usmjereni na obitelj. Naš nas dom ne ograničava, nego nas povezuje.“

Iako se interijer neprestano mijenja i prilagođava ritmu svakodnevnog obiteljskog života, i dalje zadržava svoj karakter, estetiku i posebnu atmosferu. Cijeli stan djeluje kao živ prostor koji se razvija zajedno s obitelji, stvaran s ljubavlju, strpljenjem i pažnjom prema potrebama djece i svih njezinih članova.