U posjeti Petri

Petra je odrasla u stambenoj zgradi, no životni put i želja za drugačijim načinom života doveli su je do čarobnog voćnjaka prepunog stabala. Ondje danas zajedno sa suprugom i dvojicom sinova gradi ono što sami nazivaju svojim malim planetom.

„Za mene je umijeće života znati pronaći vrijeme za radosti koje drugi možda ni ne primjećuju - jutarnju šetnju voćnjakom, smijeh s djecom ili trenutke provedene pod stablima. Stvarati svoj svijet po vlastitoj mjeri, ne podlijegati trendovima, već dopustiti da te inspiriraju i pronalaziti ljepotu u svakodnevnim stvarima“, kaže Petra.

Upravo se taj pristup odražava i u njihovom domu. To nije samo vrt ili kuća - to je dom koji raste zajedno s njima: polako, prirodno i s naglaskom na radost svakodnevice.

„Volim osjećaj kada kuća miriše na lavandu, djeca se smiju i sve teče svojim prirodnim ritmom.“

Mjesto za novi dom tražili su gotovo godinu dana, kada su naišli na kuću koja je bila napuštena i zapuštena punih deset godina, s velikim, zaraslim vrtom. Prethodni vlasnik planirao je posjeći sva stabla i grmlje te parcelirati zemljište.
„Kad se toga sjetim, ponosna sam na nas - unatoč tome što smo bili potpuni amateri, upustili smo se u sve to i spasili ovo mjesto! Tada nismo imali ni vlastitu motiku, a vlasnik nam je morao krčiti put mačetom pri prvom obilasku," prisjeća se Petra uz smijeh.

Tijekom godina ovdje su stvorili ugodan dom - topao i otvoren za sve. Mjesto gdje život teče svojim prirodnim ritmom.
„Ovo je mjesto s dušom - sve što se ovdje nalazi, stvarali smo sami, komad po komad. Ima tu puno humora i naših uspomena," dodaje.

„Posvuda se nalaze stvari koje volimo - stari predmeti s pričom i nove ideje. Suprug je sanjao drvene grede na stropu, a ja zidani šank i plavu kuhinju.“

Kuhinja danas čini srce doma i mjesto je u kojem se život doista odvija. Ondje se kuha, razgovara i stvaraju se uspomene.

„Svako jutro doručkujem na istom mjestu. Oko tog se mjesta čak i prepiremo, jer odatle je najljepši pogled na vrt. To je mojih pet minuta kada samo gledam i uživam.“

Kuhinja je namjerno povezana s dnevnim boravkom, a zahvaljujući velikim terasnim vratima - i s terasom, ljetnom kuhinjom i vrtom.

„To je bio naš veliki san. Konačno gledati prema van - a ne u prozore susjedne zgrade,“ dodaje Petra.

Ljetna kuhinja nalazi se odmah iza terasnih vrata dnevnog boravka i, kako kaže Petra, njezin je ostvareni san. Bila je dovršena čak i prije kuhinje u kući, a Petra ju je osmislila sama, tada još samo uz pomoć časopisa i Pinteresta.

„Stvari sam pronalazila na buvljacima i po second-hand trgovinama. Stol je pripadao mojoj prabaki, sat iznad sudopera spašen je iz kontejnera, zaista! Radnu ploču sam sama obnovila, i obojila cijeli zid. Nadam se da se trud i ljubav koje sam uložila vide na svakom koraku,“ smije se Petra.

Danas je to mjesto na kojem najradije sjedi s bilježnicom i planira nove promjene u vrtu - ili jednostavno promatra kako dječaci trče između stabala i smišljaju vlastite pustolovine.

Miris matičnjaka Petru uvijek vraća u djetinjstvo. Dovoljan je jedan udah i odmah se sjeti bakinog vrta - klupe u sjeni stabala, tišine i osjećaja da vrijeme teče drukčije. Upravo se ondje rodila njezina ljubav prema vrtovima koji nisu samo praktični, već prije svega, puni atmosfere i avanture.

„Htjela sam vrt pun života, boja, kaosa i skrivenih kutaka koji će mamiti ne samo na berbu, već i na lijeno uživanje i odmor. Jednostavno - mjesto gdje se može i raditi i sanjati.“

Uz stara voćna stabla, grmlje, cvijeće, livadno bilje i šarene kutke, ovdje se nalaze i vrt s uzdignutim gredicama, te ugodan staklenik koji je postao omiljeno mjesto za predah – mjesto gdje Petra uz čašu moravskog vina rado planira nove promjene u vrtu.

„Uzgajam intuitivno, po osjećaju, i pomalo od svega - od rajčica i jagoda pa sve do lavande. Najveća mi je radost gledati dječake kako beru voće izravno sa stabala i grmlja.“

Cijeli prostor nadopunjuje vrtna kućica koja služi kao baza za dječje igre i druženje s prijateljima. Djeca u njoj mogu i prenoćiti, a navečer uz vatru peći kobasice, dok vrt polako tone u večernju tišinu.

„Kupaonica je za mene neka vrsta terapije za život u stambenoj zgradi - tamo sam noge morala brijati sjedeći na perilici, s nogama u umivaoniku,“ kaže Petra uz smijeh.

Danas u kupaonici imaju toliko prostora da je njezin suprug zimi koristi čak i kao radionicu u kojoj izrađuje, primjerice, ormare za dječju sobu. Cijeli je prostor uređen u prirodnim tonovima, a Petra posebno ističe ormarić ispod umivaonika koji je dala izraditi po mjeri, prema inspiraciji pronađenoj na Pinterestu. Posebnu pažnju posvetili su i rasvjeti te praktičnoj niši uz kadu.

Spavaću sobu supružnici su renovirali tek nedavno, a i ovdje se vidi njihov osobni pečat - u obliku namještaja koji su sami izradili. Krevet i policu uz prozor osmislili su i napravili sami, a Petra ih je, zajedno s kliznim vratima spavaće sobe, prebojila krednom bojom. Umjesto klasične slike ili fotografije iznad kreveta, odabrali su upečatljivu tapetu koju, kako sama kaže, apsolutno obožavaju. Budući da Petra većinu vremena radi od kuće, važan dio planiranja bio je i radni kutak, koji su vješto uklopili u jednu od polica uz veliki prozor. Upravo je taj prozor dobio glavnu ulogu u prostoriji.

„Sada, kada radim, imam zaista jedinstven pogled - na kućicu za ptice na staroj jabuci, koja je puna života i zimi i ljeti," dodaje.